1.
Osnovna pitanja
Programiranje
veslačkog treninga izvor je stalnih nedoumica. Uopšteno, uspešni veslači
su visoki, vrlo mišićavi sportisti. Oni zaista ne izgledaju kao tipični
ektomorfni maratonci. Dakle, oni medju nama koji nemaju takvu gradju mogu
lako postaviti pitanje:
Ako se
više fokusiram na trening snage i postignem veću mišićnu masu i snagu,
da li ću postati brzi veslač?
Da li je maksimalna
mišićna snaga važna za veslače ? Svakako. Veslač mora posedovati OPTIMALNU
snagu u svakom veslačkom mišiću na taj način da ne postoje specifične
slabosti koje mogu ugrožavati tehniku. Tj. da li će veslač sa najboljim
čučnjem ili drugim veslačkim vežbama u teretani ( MAKSIMALNA SNAGA
) automatski biti najbolji i u čamcu ( ili čak i na ergometru
) ? Svakako NE. Veći i jači ne mora nužno biti bolji
( brži na deonicama preko 1000 m ).
Ipak, pitanje
treninga snage kod veslača puno je komplikovanije od dosad navedenog.
Većina veslačkih programa širom sveta uključuje strukturirani program
snage nekakvog tipa u ukupni program treninga. Sa druge strane, opseg
tih programa značajno varira, i neki od vrlo uspešnih veslačkih programa
u sebi skoro da i ne uključuju program snage u teretani. Čak i unutar
nacionalne ekipe jedne zemlje, te su razlike očite. Vrlo uspešna USA muška
rimen ekipa koristi vrlo jednostavan program tri puta nedeljno po 30 minuta.
Vrlo uspešna USA ženska ekipa trenira po dva sata dva puta nedeljno. Puno
manje uspešna USA muška skul ekipa često je stavljala i veći naglasak
na trening snage, čak i do 40 % ukupnog volumena treninga. Pozadina trenerskog
razmišljanja raznih trenera u USA pomaže u objašnjenju ovih razlika. Moje
je iskustvo da Sovjetski/Istočno-Evropski treneri puno više ulažu u trening
snage. Tradicionalni Istočno-Evropski pristup čini se da glasi:
... kad
veslač može napraviti 200 čučnjeva u teretani sa teškim tegom, on je spreman
da izdrži i više od 200 teških zaveslaja na trci.
Po mom mišljenju,
to se pokazalo kao neefikasna trening filozofija koja je zasnovana na
slabom razumevanju fizioloških ograničenja performansi. Sportisti koji
su dobri u takvom okruženju dobri su usprkos nerazumnom treningu snage,
a ne zbog njega. Za mnoge veslače ozlede i slomovi ( uz premalo
vremena na vodi ) su posledica toga. Možda je jedan od razloga
taj da je osnova rada mnogih Istočno-Europskih trenera Olimpijsko dizanje
tegova. Vrlo često vidimo primenu zahtevnog Olimpijskog dizanja tegova
kojeg zastupaju ti treneri, usprkos činjenici da su odnosi vreme - snaga
kod veslačkog zaveslaja bitno drugačiji nego kod dizanja tegova. Ukoliko
bi npr. veslač veslao na način na koji izvodi vežbu nabačaj, čamac bi
se kretao neefikasno i sporo u najboljem slučaju, usprkos strahovitom
naporu i rastućem umoru veslača.
Najbolje što
mogu reći, trening i zaveslaj moraju se slagati sa fiziologijom udruženom
sa dobrom biomehanikom. Moje trenutno gledište na pitanje treninga snage
je to da se najbolji trening snage za veslače provodi u čamcu ili na ergu
za vreme veslanja !
Kad pogledate
oko sebe i vidite popularnost treninga snage u industriji fitness-a i
privrženoj primeni u gotovo svim profesionalnim sportskim ekipama, lako
je pomisliti da će puno treninga snage pomoći vašem veslanju. Kada promatramo
trening snage kao deo celovitog programa, moramo znati koji su njegovi
stvarni ciljevi. Evo nekoliko edukacijskih pitanja.
Da li će
dizanje tegova popraviti moj VO2 max, laktatni prag ili
veslačku ekonomičnost ? Da li će se napredak u teretani automatski odraziti
na povećanje primenjene sile na veslu ? Da li će trening snage umanjiti
veslačke performanse ?
Evo mog pogleda
na ta pitanja. Baziran je na osnovu istraživanja, promatranja i osobnog
iskustva. Siguran sam da će biti onih koji se neće slagati sa mnom.
Ograničenja
performansi u veslanju nisu uslovljena nivoom ukupne mišićne mase i maksimalne
snage. Do sada već to svi znate. Laboratorijska istraživanja su to pokazala.
Indirektno se možemo uveriti u istinitost tvrdnje u nedostatku korelacije
izmedju anaerobnog kapaciteta (500m) i rezultata na 2000
m i 6000 m na ergu. Drugo, snaga je VRLO specificirana kretnjom.
Drugim rečima, iako biti jači vas može učiniti brzima, dobar deo treninga
snage koji se provodi u teretanama u veslačkom svetu ne prenosi se u čamac.
Efektivno, ti programi ne poboljšavaju funkcionalnu snagu veslača u čamcu.
Dakle, da li je moguće postići mišićno preopterećenje koje prevazilazi
normalni zaveslaj tokom veslanja ? Da. Saveti koje ću kasnije izneti iz
mojeg su osobnog iskustva i iz iskustva nekoliko dobrih trenera. Dajem
vam ih na razmatranje. Ono što ćete videti sa svakom vežbom koju predlažem
je da je visoko specifična za veslanje, i to u slučaju upotrebljenih mišića
kao i u načinu primene sile. One takodje često uključuju i elemente dobre
veslačke tehnike.
Osim direktnog
poboljšanja performansi, ima i drugih razloga za primenu osnovnog programa
treninga snage koji ima smisla. Jedan razlog je u oržavanju mišićne ravnoteže
i smanjenju rizika od povreda. Drugi se nalazi u skupini preko 55 godina
u kojoj mišićna masa ima tendeciju smanjenja neovisno o treningu izdržljivosti.
Trening snage može u velikoj meri umanjiti mišićnu atrofiju uzrokovanu
starenjem. Važno je primetiti da volumen treninga potrebnog za postizanje
tog cilja i nije tako velik. Zapamtite, ne smemo dozvoliti da nas trening
snage sprečava u onom što je najvažnije za održavanje/poboljšavanje veslačke
forme, a to je veslanje!
|